Ubojstvo 20.000 Poljaka u Katynskoj šumi naredio je Staljin 5. ožujka 1940. Nakon što je Hitler 1941. okupirao zapad SSSR-a, Nijemci su 1943. započeli ekshumaciju ubijenih Poljaka.
Ideja je bila zloglasnog Lavrentija Berije, a sovjetski politbiro, sa Staljinom na čelu, prihvatio ju je i uobličio u zapovijed 5. ožujka 1940. godine: dvadeset tisuća poljskih časnika, dočasnika, intelektualaca i drugih istaknutih domoljuba bit će smaknuto. Pokolj u Katynskoj šumi, što je danas zajedničko ime za zločin koji je uslijedio, počinjen je kod mjesta Katyna, nedaleko od ruskoga grada Smolenska, ali i na drugim lokacijama. Naime, nakon što su Hitler i Staljin podijelili Poljsku, u ruke Sovjeta došle su tisuće ratnih zarobljenika, koji su smješteni u logore, a odande su otišli u smrt.
Nakon što je Hitler 1941. okupirao zapad SSSR-a, Nijemci su 1943. započeli ekshumaciju ubijenih Poljaka. O zločinu su razglasili “urbi et orbi”, što ne bi bilo sporno da upravo nacisti nisu tih godina također činili masovne zločine nad Poljacima i narodima u okupiranom SSSR-u.
Ipak, hrvatski patolozi prof. dr. Eduard Miloslavić i prof. dr. Ljudevit Jurak bili su vođeni samo profesionalnom savješću kada su prihvatili ponudu da u sklopu međunarodnog istražnog povjerenstva sudjeluju u iskapanju, prvi u Katynu, a drugi na području kod ukrajinskoga grada Vinice na kojem je sovjetska tajna policija NKVD još 1938. pobila 1300 seljaka i radnika.
Profesor Miloslavić rođen je u SAD-u, a od 1932. do 1945. predavao je sudsku medicinu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je 1935. osnovao istoimeni zavod. Iskapajući u Katynskoj šumi, s kolegama, utvrdio je da su 12.000 poljskih časnika u proljeće 1940. ubili Sovjeti. Na kraju rata prof. Miloslavić spasio se kao američki državljanin bijegom na Zapad, inače bi i on – jer je u odsutnosti osuđen na smrt – postao žrtva komunizma kao njegov kolega prof. dr. Ljudevit Jurak.
Prof. Jurak rođen je u Zalugu, kod Huma na Sutli, u Zagorju, a nakon studija medicine i usavršavanja u Innsbrucku preuzeo je vodstvo Prosekture javnih zdravstvenih zavoda grada Zagreba i profesuru na Veterinarskom fakultetu. U Vinici je nedvojbeno zaključio da su zločin počinili Sovjeti 1938. godine. Uhićen je kada su došli komunisti na vlast1945. godine. Ponuđena mu je sloboda povuče li potpis s izvještaja Međunarodnog povjerenstva i izjavi da ga je dao pod prisilom. Kada je to odbio, “zbog djela ratnog zločinstva” osuđen je na smrt i pogubljen. Sveučilište u Zagrebu ga je 1991. rehabilitiralo, a Klinički zavod za patologiju KB Sestre milosrdnice u Zagrebu danas nosi njegovo ime.